Puno je straha kada se počne. Puno je kontrole iz straha da će najgore da se desi. A šta je najgore i šta posle najgoreg bude? Preživi ili ne. Kad preživi – paradoksalno kontrolu pusti a sobom ovlada.
Kada nauči da upravlja kroz virove najnemirnijih reka najmanji je problem vladati mirnim morem u danu bez povetarca.
Kada se izbori sa implozijama sopstvenih osećaja zašto bi je uznemiravala eksplozija tuđih?
Kada se našla licem u lice sa najružnijom verzijom sebe čiji lik bi ikada više mogao da je zastraši i zgrozi?
Kad nauči da se u mraku sasvim dobro vidi ničije svetlo joj neće biti potrebno da joj pokaže pravi put.
Kada se susrela sa najvećim gubicima ne možeš je ubediti da si joj neophodan za život.
Kada savlada okrutnu iskrenost prema sebi ni jednu slatku laž na svetu joj ne možeš podvaliti.
Kada zavoli svakom ćelijom u telu i preda se u potpunosti zašto bi je ikada interesovalo išta manje od toga?
Kad je samu sebe uništila, povredila, sabotirala i otrovala nijedno oružje koje poseduješ je neće ubiti, lek regeneracije je već u njoj.
Kada odluči da ti pokloni svoju vernost u životu ni smrti neće dozvoliti da tu nit prekine.
Kada je hrabro pogledala iznutra niko spolja joj ne može pokvariti vid.
Kad je zašla u najdublje kutke sopstva zašto bi želela da gleda samo predvorje tebe?
I kad je upoznala sebe skinuvši se do gole kože, šta bi ti imao da ponudiš da bi je upoznao i ogolio?
Kad je već milion malih smrti imala i svaki put se sebi vratila zašto tebe ne bi preživela
čak iako ti nju sigurno nećeš?